Tribute to Nat King Cole

Tribute to Nat King Cole je duo koji čine Branko Pejaković i Dragomir Đorđević

 

Branko Pejakovic

Branko Pejaković – contrabass

Sa 12 godina je bio najmlađi član jednog plesnog orkestra Gimnazije koji je pored internacionalne muzike za ples i takozvanih ”Novelty numera” koje se odnose na songove iz tada popularnih filmova došao u dodir sa muzikom Irving Berlin-a Gershwin-a, Ellington-a itd.

Od 1949. je u Beogradu vođa klavirist, dirigent, samouki aranžer studentskog Big Banda. Iste godine je pođeo da uđi i svira Kontrabas u Big Bandu.

U Maju 1955. na poziv gostujućih jazz muzičara je pozvan na 3. Njemački Jazz Festival u Frankfurtu da nastupa kao basista u kvintetu Pianistice Jutta Hipp - Attila Zoller (guitarist) nakon čega je dobio mjesto basiste aranžera i pjevača u sextetu čuvenog jazz violiniste Helmut Weglinski od 1956. do 1961. Od 1961. do 1972. postaje član Max Greger Orkestra u kome je bilo Američkih Jazz muzičara (napr. Benny Bayli - trubač i aranžer)

Sa tim orkestrom su izdata dva LP i to “European Jazz Sounds” i “Maximum”.

1964. desio se iznenada događaj po kome će Branko ući u istoriju kao “tha Man who turned down Duke Ellington” naime na Njemačkoj Turneji Duke Ellingtona-a na samom aerodromu pri dolasku Basist Ernie Shepard je doživio srčani udar i agent je zamolio Max Gregera da ustupi basistu Duku za turneje. Nakon toga je nastupao kao član Don Menza quintet na Montreux Jazz Festivalu gdje su dobili Prvu Nagradu.

Od 1972. je kao Freelance studio basista (takodje i na E-basu) učestvovao na snimanju velikog broja LP ploča a naročito vrijedno pažnje je muzika za film gdje je sarađivao sa dirigentima i kompozitorima kao sto su Mantovani, Henry Mancini itd. Od 1983. je aktivan na Jazz sceni kao vođa i aranžer.

2005. u Herceg Novom koncert sa Jo Mikovićem i Draganom Đorđevićem

2009. na Guitar Art Festivalu u Herceg Novom nastup u “Tribute to Nat King Cole” u triu sa Draganom Djordjevicem i pianistom iz Italije Filippom Rodolfiem.

Dragomir Carlo Djordjevic

Dragomir Carlo Đorđević

Započeo muzičku karijeru kao gitarista i pjevač vokalno instrumentalnom ansamblu “Exodus” koji je 1969. pobijedio na prvoj Crnogorskoj gitarijadi čime su se kvalifikovali za Saveznu Jugoslovensku gitarijadu iste godine.

Nastupao je u triu sa Tihomirom Pop Asanovićem, veoma popularnom klaviristi koji je svirao i Hammond orgulje u stilu Jimmy Smith-a.

Osnovao je svoj kvartet sa bubnjarem Milanom Cicakom a kasnije i kvintet sa dva saksofona po ugledu na jazz sastave sedamdesetih godina.

Od 1980. do 1983. bio je član čuvenog sastava ”Dubrovački Trubaduri” i istovremeno nastupao na Jazz večerima u raznim sastavima od kojih se izdvaja nastup u Sarajevu kao gost Jazz seksteta pianiste Sinana Alimanovića. Poslije gostovanja sa Dubrovačkim Trubadurima u Evropi, Južnoj Americi, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama odlazi u Kanadu gdje je na audiciji primljen u band “Ricky Pink and the Panthers”.

1991. je  sa porodicom preselio u Italiju gdje je upoznao Filippo Rodolfia klaviristu i kompozitora savremene muzike sa kojim je napravio trio ”Tribute to Nat King Cole” sa kojim je snimio i cd sa standardima.

Od 2003. do 2008. preselio se u Njemačku gdje je nastupao Joyce Lyle jazz i gospel pjevačicom sa Jovanom Mikokovicem nasim velikim tenor saksofonistom i kompozitorom.

2005. smo uz pomoć Ramba i njegovog banda i Branka Pejakovića napravili Jazz autorsko veče Jovana Mikovića.

2009. god se vraća u Herceg Novi gdje predaje gitaru u Muzičkoj Školi i drži Kurs Jazza “Umjetnost Improvizacije”po Aebersold Metodu.

"Živimo džez", White Field Jazz Festival 2011, Montenegro, Crna Gora